Većina veslačkih sudija bi volela da im je to posao, a ne hobi

Da bi se bavili ovim pozivom, kandidat mora da prođe obuku koja se sastoji od seminara, konsultacija i prisutvovanja regatama. Sudijsku organizaciju pri VSS zaista predstavljaju iskreni obožavaoci ovog divnog sporta i lepa atmosfera i harmonija koja vlada među nama je opštepoznata, kaže Ružica Karajović – Ibročić, predsednica Sudijske komiisje pri VSS

Ružica Karajović - Ibročić kao vrhovni sudija na regati u Brestu (Foto: privatna arhiva)

Srbija trenutno ima 35 veslačkih sudija, od kojih je sedmoro međunarodnih. Da bi neko postao sudija, neophodno je da prođe obuku koja se sastoji od seminara, konsultacija i prisustvovanja regatama na kojima se, praktično, upoznaju sa sudijskim zadacima. Pravilnici propisuju da se veslački sudija može postati najranije sa 18 godina, a sudijska karijera se završava sa 70 godina. Poželjno je da sudija bude bivši veslač, ali po našim pravilnicima, koji su usaglašeni sa Pravilnikom FISA Rule Book, to nije obavezno. Svakako, sudija se oseća umnogome komotnije ukoliko iza sebe ima veslački staž.

O tome koje su prednosti i mane poziva veslačkog sudije, anegdotama sa kojima se oni susreću u ovoj profesiji, načinu na koji se sudije delegiraju, prijateljestvu između sudija i takmičara razgovaramo sa Ružicom Karajović - Ibročić, predsednicom Sudijske komisije pri Veslačkom savezu Srbije.

Koje su prednosti, a koje mane profesije veslačkog sudije?

Nažalost, ne možemo da govorimo o profesiji veslačkog sudije s obzirom na to da to nije zanimanje koje vas okupira 40 sati nedeljno, tokom cele godine. Verujte, mnogi od nas bi voleli da je to moguće, budući da mu pristupamo izuzetno profesionalno i posvećeno. Biti veslački sudija je izuzetno odgovoran hobi, zato što smo moje kolege i ja u svakom trenutku svesni truda i napora koji veslači i treneri, i klubovi i savezi, ulažu u nastup svake posade. U ozbiljnosti našeg pristupa suđenju nema razlike da li sudimo na regatama najnižeg ranga u Srbiji, na evropskim, svetskim prvenstvima ili regati Olimpijskih igara.

Teško je nabrojati pozitivne i negativne strane suđenja jer sam sigurna da svaki sudija na drugačiji način doživljava izvesne poteškoće. Pokušaću uopšteno da navedem neke od mogućih pozitivnih, odnosno negativnih strana. Pozitivne strane su definitivno prilika da budete deo nekog velikog događaja poput evropskih i svetskih takmičenja, Olimpijskih igara, svetskih kupova, u najrazličitijim delovima sveta, u oblastima sa predivnim jezerima, morima, rekama, ukoliko ste međunarodni sudija. Ukoliko niste, imate priliku da upoznate sve veslačke staze naše divne zemlje. Da budete deo čiste sportske atmosfere, da budete direktni svedok sreće sportista kada ostvare željeni cilj, ali takođe i svedok neizmernoj tugi kada uspeh izostane.

Najočiglednije negativne strane su u vezi sa vremenskim (ne)prilikama koje su neminovne za svaki sport na otvorenom. Regate se održavaju i na plus 40˚ C, i kada kiša lije bez prestanka, čak i kada pada sneg (što se dešava u martu i u aprilu). Vetar i grmljavina su jedini faktori zbog koga regata može biti pomerena ili otkazana.

Tokio 2022 (Foto: privatna arhiva)

Možete li da nam prepričate neku zanimljivu situaciju u kojoj se našao veskački sudija?

Zanimljivih situacija je pregršt i podjednako ih izazivaju i iskusni i neiskusni veslači. Pamtim situaciju kada sam na Prvomajskoj regati u Segedinu spašavala čamac jedne veslačice koja se prevrnula u zagrevanju, pre starta trke. Devojčica je bila iz srpskog kluba i kada sam uvidela da je ona na sigurnom, uvijena u ćebe koje zadržava toplotu, primetila sam da je skif ostao nasukan na obali u blizini starta, u zoni gde je jako teško pristupiti prikolicom za čamce. Tada sam odlučila da sama, kao vrhovni sudija koji prati trku, ponesem čamac na katamaranu. Dva čamca i sudija pratilo je pet takmičarskih čamaca. Jesmo bili atrakcija, ali je primarni cilj izvršen: i veslačica i njen čamac su bezbedno vraćeni klubu. Još jedna izuzetno zanimljiva situacija mi se desila na ovogodišnjoj regati na Paliću. Jednom veslaču je bila prva trka u životu i prikom nameštanja na start, postavio je čamac u suprotnom smeru. Veslači inače veslaju unazad i na startu se poravnavaju tako što im sigurnosne loptice sudija na startu poravnava u istu zamišljenu liniju starta. Dok je pet ostalih dečaka uredno čekalo da se on namesti, ovaj takičar je toliko bio zbunjen da se namestio sasvim neočekivano i pogrešno i nije mu uopšte izgledalo čudno što je jedino njegov čamac u tom polažaju. Kada sam ga opomenula da koriguje položaj čamca i poravna se, on se najljubaznije zahvalio što sam primetila njegov propust.

Ko i na koji način delegira sudije, odnosno određuje ko će suditi koju trku?

Na početku svake godine Sudijska komisija delegira predsednike žirija na svim regatama, a oni zatim biraju sastav žirija. U idealnim uslovima se sudije same prijavljuju predsednicima žirija koji imaju prostora da sastave takav žiri u kome će bazu činiti iskusnije sudije, a manje iskusne imati od koga da uče.

 Regata u Istanbulu (Foto: privatna arhiva)

Ima li prijateljstva između sudija i takmičara?

Naravno, posebno ukoliko razlika u godinama nije velika. Na primer, na poslednjem ispitu licencu je stekao mladić od 20 godina koji još vesla. Prijateljstvo sa njegovim klupskim kolegama je neminovno. Neki od seniora veslaju i do svoje 40. godine, što je više od 25 godina veslačkog staža. Teško je, nakon toliko godina, sa nekim ne postati prijatelj ili ne održati toplu, emotivnu povezanost. Međutim, te emocije ni na koji način ne mogu i ne utiču na sudijske odluke ili postupke. Veslanje je sport u kome je sve vrlo jasno i precizno definisano pravilima i izmereno štopericom. Nema subjektivnih odluka, a sudijski uplivi su retki i nipošto ne utiču na rezultat trka.

Šta se najčešće zamera veslačkim sudijama?

Osim što su retki, dešava se da sudijama budu upućene zamerke koje se zapravo tiču organizatora. Na primer, ukoliko se na stazi nalazi trava koja kada se zapetlja za krmu čamca, može da ga uspori. To je bez sumnje u nadležnosti organizatora regate. Zamerke mogu biti i u vezi sa (ne)tolerisanjem kašnjenja na start posada, ili strogim sprovođenjem pravila o jednoobraznosti uniformi (kombinezona/odeće) veslača. Te zamerke smatramo neosnovanim i tiču se definitivno unutrašnjeg uređenja i funkcionisanja klubova i njihovim nastupom na regatama. Ozbiljne zamerke se mogu ticati lošeg poravnanja, odluke nakon sudara čamaca, pravljenjem talasa posadi koja je zaostala… Ukoliko se posada ne slaže sa sudijskim postupkom i uložila je prigovor, tada reaguju predsednik žirija i Sudijski bord. Ako posada/klub nije zadovoljna odlučenim, postoje dalji koraci i instance koje nastoje da donesu takvu odluku koja će na još višem nivou objektivno sagledati problem iz svih uglova i doneti najispravniju moguću odluku.

Srećni smo što su prigovori izuzetno retki, pa tako i nezadovoljni veslači, treneri, veslački sportski radnici. Sudijsku organizaciju pri Veslačkom savezu Srbije zaista predstavljaju iskreni obožavaoci ovog divnog sporta i lepa atmosfera i harmonija koja vlada među nama je opštepoznata, a mi je nesebično čuvamo i proširujemo sa kolegama kako iz okruženja tako i iz svih delova sveta. Nikada nemamo problem da okupimo pomoćni, NTO žiri, na međunarodnim regatama koje se održavaju u Beogradu. Naprotiv, sve naše kolege iz inostranstva rado dolaze, i vraćaju se, u Beograd.

 Ružica Karajović - Ibročić kao vrhovni sudija na Dunavu (Foto: privatna arhiva)